Rock Express Online | Arhiva | Br.32

Intervju: Boris Leiner (Azra, Aerodrom, Vještice, Šo!Mazgoon, Naturalna mistika, Darko Rundek band, Haustor...)

Tko to tamo pjeva?

Boris Leiner, jedan od najboljih bubnjara bivše države, dao je intervju za Rock Express nakon nastupa u beogradskom KST-u, a pred prvo gostovanje s Vješticama u Beogradu nakon više od deset godina.

Tvoja karijera je dobrim dijelom poznata javnosti, svirao si u nekoliko velikih bandova. No, ipak, možeš li nam u kratkim crtama opisati svoj muzički i životni put?

Leiner: Rođen sam u prošlom stoljeću u Čakovcu. Prvi bend imam s petnaest godina, čakovački "VIS Kanibali". Svirali smo obrade rock standarda. Po dolasku u Zagreb na studij, upoznajem Branimira Johny-ja Štulića koji je 1978. stvorio "Azru". Prva postava banda nije dugo trajala, i praktički se cijeli tadašnji band, s Jurom Stublićem na čelu, odvojio od Johnya i osnovao grupu Film. Ja se priključujem Azri 1979. godine. Tada je na basu bio Srđan Sacher, koji ubrzo odlazi i postaje jedna od ključnih osoba Haustora, a zamjenjuje ga Mišo Hrnjak. U tom sastavu postajemo koncertna atrakcija i prije izlaska prvog singla imamo već rasprodan Studentski centar. Slijedi zlatno razdoblje banda. U to vrijeme sam svirao i u Haustoru.

Koji su vam bili najveći koncerti u to vrijeme?

   U Novom Sadu smo svirali u sportskoj dvorani, u Beogradu u SKC-u i Domu omladine, u Splitu na rasprodanim Gripama pred 7000 ljudi, u Zagrebu u Domu sportova i naravno, u Kulušiću kad smo svirali 6 dana za redom i snimili "Ravno do dna".

Mišo uskoro odlazi...

   Mišo odlazi 1983. u Jehovine svjedoke i prestaje se baviti glazbom. Završava 'zlatno razdoblje', dolaze neki novi ljudi i nastupa novo vrijeme. Za mene je prekretnica bila nakon izlaska albuma "Krivo srastanje". Album je doživio loše kritike. Radi se turneja po Jugoslaviji i neuspjeli izlazak u Europu. Nakon koncerta u zagrebačkom Domu sportova 1987. na kojem je snimljena "Zadovoljština" napuštam grupu. Azra u raznim kombinacijama postoji do 1990.

Znaš li šta je danas s Mišom, kad si se zadnji put čuo s njim i Johny-jem?

   S Mišom sam se zadnji put čuo 1985. Oženio se i živi u Budimpešti. S Johny-jem sam se zadnji put vidio neposredno pred rat. Nakon toga se više nismo čuli.

Dolazi faza Vještica.

   Tako je. "Zadovoljština" je za mene bila "točka na I". Odlazim iz banda i sviram s Maxom Juričićem i Srđanom Sacherom u Vješticama. Album snimamo 1988. Kritičari i publika su Vještice jako dobro primili. Ocijenili su nas kao izuzetno uspješni post-novovalni band. U Zagrebu postajemo kultna grupa, a svirali smo s poprilično uspjeha u Njemačkoj, Češkoj, Italiji i Danskoj.

Jedno vrijeme si svirao i u Aerodromu.

   To je bilo 1983., za vrijeme prvog Johny-jevog odlaska u Nizozemsku. Ja u to vrijeme ostajem u Zagrebu, sviram u Aerodromu kratko vrijeme i osnivam band Naturalna mistika. U proljeće 1984. idem za Johny-jem u Nizozemsku.

Početkom devedesetih seliš se u inozemstvo.

   1990. odlazim solo s bubnjevima u Prag, a nakon toga u Kopenhagen i Berlin. Sviram u nekoliko belgijskih i danskih grupa. Vani snimam 2 albuma s grupama "Love Sister Hope" i "Freedom Lovers". 1992. u Berlinu s dva Nijemca i jednim Hrvatom organiziram kulturni događaj na koji su bile pozvane najbolje grupe iz svih republika bivše Jugoslavije. Za taj projekt dobijamo pomoć gradskog budžeta Berlina. Održavaju se dva koncerta u Pragu i jedan u Berlinu. Manifestacija nosi naslov "Rock Against The War", s podnaslovom "Tko to tamo peva?". Nastupaju EKV, Vještice, Električni orgazam, Partibrejkersi i Ritmutituki. Samo šest dana prije prvog koncerta nastup su otkazali LET 3 i Zabranjeno pušenje jer "nisu htjeli plesat kolo sa Srbima". Koncerti su bili krcati. Prenosio ih je MTV, a u Zagrebu OTV. Nije mi poznato koliko se u Srbiji čulo o tome. 1994. se vraćam u Zagreb...

Šta se dalje dešavalo s Vješticama i kako je dalje tekla tvoja karijera?

   Nakon mog povratka, nastavljamo dalje rad bez Sachera. Snimamo album "Bez tišine" u kombinaciji: Max Juričić na gitari, Buč na basu i ja na bubnjevima. Sviramo još par godina, a krajem devedesetih prestajemo aktivno raditi. Pod tim "aktivno" mislim na snimanje novih ploča. Još uvijek se okupljamo na koncertima za specijalne prigode. Ja u isto vrijeme sviram i s Darkom Rundekom s kojim snimam dva albuma. Taj band napuštam krajem 2000., nakon četiri godine zajedničke svirke.

Max mi je jedanput rekao da su Vještice zamrznute zbog Šo!Mazgoona.

   Tako nekako. Šo!Mazgoon se osniva 1999. Sa Žanom Jakopačem na čelu. U bandu još uz Maxa i mene svira i Stanko Kovačić na basu, koga je beogradska publika mogla vidjeti na Pozdravu Azri u KST-u 20.10.2001. Do sada smo snimili dva albuma i dosta često sviramo.

Prije godinu dana si objavio i solo album.

   2000. s ekipom vrhunskih glazbenika snimam solo album "Bioritam". Ja sam u ulozi bubnjara, pjevača i aranžera. U Hrvatskoj smo doživjeli podijeljene kritike, a u Beogradu dosta dobre. Trenutačno nemam previše vremena posvetiti se solo karijeri jer sam zaposlen s ostalim bandovima.

Za kraj komentar nastupa u Beogradu, prvog nakon deset godina. Nastupio si s Azrinim programom - "Pozdrav Azri".

   Zadnji put sam u Beogradu nastupio s Vješticama 1991. u KST-u. Mislim da je to bio zadnji koncert nekog hrvatskog banda prije rata. Deset godina poslije došao sam u isti prostor s Pozdravom Azri. Dolazak je zaista bio nostalgičan. Doživjeli smo odličan prijem, bilo je izuzetno uzbudljivo. Publika je znala sve pjesme od riječi do riječi, a ne samo refrene. Veselim se ponovnom dolasku s Vješticama.

Antonio Pešut