Rock Express Online | Arhiva | Br.29/30

Intervju: Goran Bare, nekad Majka i Halid, danas Plaćenik

Izgubljen i nađen

Majke kao band postoje duže od Partibrejkersa, tako da ne može biti riječi o kopiranju. Mi smo počeli svirati jer jednostavno na domaćoj sceni nismo mogli naći band koji bismo bili u stanju slušati i uživati u tome. Nije bilo žestoke svirke, gitare koja ferca, divljih bubnjeva i sumanutog pjevača koji je pjevao ono što misli. Uvijek sam bio za pristup "bez mudrovanja, drito po pički".

Čitav mjesec dana prije koncerta Zagreb je bio izlijepljen plakatima. Prvi veliki koncert Gorana Barea nakon raspada "Majki". Ovo je ujedno bila i promocija prvog samostalnog albuma "Izgubljen i nađen" koji je Bare snimio s pratećim bandom "Plaćenici", sastavljenim od bivših i sadašnjih članova "Plave trave zaborava", "Pips, Chips & Videoclipsa", "Sanea", "Bastardza". Približavajući se Tvornici tog petka, dalo se osjetiti da se nešto veliko sprema. Nakon dugo vremena Tvornica je bila rasprodana. Unutar kluba je bilo preko 1600 posjetitelja, a nekoliko stotina je ostalo ispred, nadajući se da će ipak nekako ući na koncert. Međutim, mjesta više nije bilo. Goran Bare i "Plaćenici" su se predstavili u punom sjaju. Odsvirali su sve pjesme s novog albuma, a koncert su uz nekoliko biseva završili starim hitovima "Majki" što je publiku bacilo u delirij. Nevjerovatno je da je netko u ovo vrijeme poplave turbo-folka i novokomponiranih poskočica uspio izdati album kojeg 80% čini rhytm & blues i da se taj album u ovoj zemlji odlično prodaje. Prodaja albuma ruši sve rekorde rock-izdavaštva u zadnjih par godina. Goran Bare i "Plaćenici" su se odlično predstavili i nadamo se da će nastaviti jer su jedna od rijetkih svijetlih točki na hrvatskoj glazbenoj sceni zadnjih godina.

Nakon što se euforija koncerta stišala, našli smo se s Goranom Bareom na kavi, nedaleko od njegovog doma u zagrebačkim Utrinama. Jedna od najpopularnijih i najkontroverznijih osoba na domaćoj rock-sceni dala nam je ekskluzivni intervju, prvi za neke jugoslavenske novine.

Nakon duge karijere s Majkama, predstavio si nam prvi samostalni album. Možeš li u nekoliko rečenica čitateljima Rock Expressa rezimirati svoj životni i muzički put?

Bare: Rođen sam 16.08.1965. u Vinkovcima. Poslednjih 12 godina sam u Zagrebu, od kojih zadnjih 5 neprekidno. U svojim klinačkim danima, od dvanaeste do osamnaeste, sam uglavnom tražio sebe i ono šta bih trebao radit. Prvi band sam imao s 12 godina u kojem sam prvenstveno svirao bubnjeve. Međutim, kako nitko nije htio pjevati, onda sam ja počeo i vremenom sam postao pjevač. U tom vremenu sam imao i band "Gnjevni crv". Nakon toga započinje moja faza s Majkama. Majke su svoj prvi koncert imale u Vinkovcima 1984. To je bilo u sklopu nekog festivala čija je zvijezda večeri bio Željko Bebek. Nakon toga s Majkama je bilo puno uspona i padova. Ukupno smo izdali pet studijskih i jedan live album. 1989. godine smo nastupili kao predgrupa "Godfathersima" u Domu Sportova i to je bio jedan jako čudan koncert. Basist nam je kasnio pola sata na svirku, tako da smo sedam pjesama odsvirali bez njega, na osmoj je još tražio gdje će se uključit, a zadnji pjesmu smo odsvirali kompletni. Poslednji koncert Majki je bio u septembru 2000. godine na spektakularnom koncertu "Zagreb gori" na Šalati pred 10.000 ljudi. Osim nas, tad su još nastupili: Partibrejkersi, LET3, Darko Rundek, The Beat Fleet i Vatra.

U zvuku Majki se dosta primjećivao zvuk sličan onome koji Partibrejkersi neguju godinama.

Majke kao band postoje duže od Partibrejkersa, tako da ne može biti riječi o kopiranju. Mi smo počeli svirati jer jednostavno na domaćoj sceni nismo mogli naći band koji bismo bili u stanju slušati i uživati u tome. Nije bilo žestoke svirke, gitare koja ferca, divljih bubnjeva i sumanutog pjevača koji je pjevao ono što misli. Uvijek sam bio za pristup "bez mudrovanja, drito po pički". Imali smo dodirnih točaka s "Hell's Angels". Općenito smo bili band bez ikakvog glazbenog uzora. Međutim, bili smo izuzetno sretni kad su se pojavili "Partibrejkers". Ja sam tom prilikom rekao "Fala Bogu, konačno normalan band". R'n'R se u Jugoslaviji pojavio dolaskom Brejkersa. Bio je originalan, a nije se samo prodavao za originalan, kao što su to činili neki muzičari. Goran Bregović je svjetski mega-hit B.B.Kinga 'Thrill is Gone' prodavao kao svoj pod imenom 'Ove ću noći naći bluz'. Partibrejkersi su bili prvi band koji smo slušali s užitkom. Bilo nam je jasnije da će oni daleko lakše uspijeti od nas, i zbog toga što su iz velikog grada. Mi smo iz Vinkovaca i na svakoj svirci trebao si biti duplo bolji od nekog banda iz Zagreba, Beograda, Sarajeva da te netko primijeti. To je općenito veliki problem muzičara iz manjih sredina.

Imao si i drugačijih poteza u karijeri, narodnjačkih. Hali-Gali Halid i njegov veliki hit 'Hajde da se drogiramo'?

To je bilo 1991. godine nakon prvog raspada Majki. Tada sam bio u najtežoj narkomanskoj fazi i taj album sam snimio sa Zdenkom Franjićem, bukvalno za 2 grama heroina. Rekao bih da je stil bio mješavina Sonic Youth i Halida Muslimovića.

Kakva je bila suradnja s još jednom kontroverznom Vinkovačaninom - Satanom Panonskim?

Satan Panonski je, po mom mišljenju, trebao biti slikar, a ne muzičar. Često smo se dodirivali kao ličnosti, ali vrlo rijetko kao umjetnici. Svirao sam mu bas-gitaru na par koncerata.

Za razliku od mnogih bandova 90-ih, vaše pjesme nikad nisu imale nacionalnu obojenost. Imali ste par revolucionarnih pjesama 'Vrijeme da se krene' i 'Budi ponosan', međutim sve su anacionalne.

Nikad nisam pisao nacionalne budnice. Ja jednostavno takve tekstove ne znam i ne mogu pisati. Mi smo underground dečki s ulice. Takvi su bili, primjerice, Meserschmitt koje je rat sjebao. Što se tiče pjesme 'Vrijeme da se krene', ona je poslije upotrebljavana kao himna novog pokreta, međutim, ja sam je napisao o sebi samom. Dakle, ona je osobna, o mom pijanstvu, mogao bih reći - halucinantna. 'Budi ponosan' govori o osnovnom ljudskom dostojanstvu.

Rijetko te se može vidjeti na koncertima na kojima ne sviraš.

Ne volim gužvu. Svatko me poteže za rukav i osjećam se kao na svom koncertu.

Majki više nema. Sad su na sceni Goran Bare i "Plaćenici".

S punih 35 godina sam izdao album koji sam slušam po dva, tri puta dnevno. Ovaj album predstavlja mene, samohranog oca s dva braka iza sebe. Opustio sam se nakon svega, legao na krevet i posljedica je ovaj album. Imam odličan band, sastavljen od fenomenalnih muzičara. Tu su Davor Rodik iz "Plave Trave Zaborava" i Marko Kraljić iz "Pipsa" na gitarama, Nikola Marjanović iz "Sanea" na basu, Risto Ibrić iz "Plave Trave Zaborava" na violini i mandolini, odličan jazz bubnjar Kruno Levačić i Marko Križan na klavijaturama koji je dosad bio isključivo studijski muzičar. Odlična smo ekipa, a tehnički daleko bolji band nego Majke. U Majkama smo imali veliki problem zbog međusobne razlike u godinama i ograničenosti. Sad imam posla sa situiranim ljudima za koje se ne trebam brinuti da li će sutra imati šta za jesti. Taj band je prišao meni u vrijeme konačnog razlaza s Majkama i ponudili se da rade sa mnom, i to potpuno besplatno. Mene je taj pristup zaista šokirao. Sada, naravno, nitko više ne radi besplatno, ali je bitno da svi radimo ono što volimo, a to je ova muzika.

Kako nastaju pjesme s "Plaćenicima"?

Ja obično donesem neku stvar na probu. Dečki je onda isprobavaju i svatko je svira na svoj način. Nakon što četvrti put odsviramo stvar, možemo je snimiti. Zaista je milina raditi s tim ljudima. Općenito su mi sviranje i rad s njima do sada najljepši dani u životu. R'n'R je daleko žešći nego onaj koji je bio s Majkama. Krajem godine planiramo ponovo ući u studio i snimiti drugi album. Bit će isti i različit od ovog. Ako je prvi bio Pepeljuga, ovaj će biti Trnoružica.

Prije godinu dana je Električni orgazam prvi put nakon deset godina došao u Zagreb i tada je Gile izjavio da bi želio da Majke budu prvi band koji će gostovati u Jugoslaviji. Majki više nema, a već je dosta hrvatskih muzičara sviralo u YU. Kad se može očekivati i Bare?

Nadam se vrlo brzo i tu turneju jedva čekam. Prije rata sam često znao odlaziti u Beograd jer je blizu Vinkovaca. Mislim da ćemo na jesen krenuti na turneju po Bosni, a nakon toga i po Jugoslaviji.

Antonio Pešut