|
Rock
Express Online | Arhiva
| Br.29/30
Ekskluzivni
intervju: Maynard James Keenan, lider grupe Tool
TOOL
- Umetnost buke
Ako
ste se ikada zapitali kakva je budućnost Heavy Metala, zavrtite
"Lateralus" - novi album grupe Tool. Čini se da se tu
kriju mnogi odgovori...
U
robovlasničkoj muzičkoj industriji gotovo niko ne želi da shvati
da je pojedinim umetnicima potrebno VREME da bi kreirali svoja dela.
Iako živimo u vremenu hiperprodukcije, talenat ne možemo naterati
da radi poput mašine i da u tačno isplaniranim vremenskim periodima
izbacuje novi produkt. Prijatno je iznenađenje raportirati da je
Tool-u trebalo 5 godina da posle megaseller albuma "Aenima"
objavi "Lateralus", album o kome se već duže vreme priča.
Ovaj muzički kambek redefiniše metal žanr i postavlja nove markere
za narednu dekadu.
Za
razliku od prošlih albuma koje možemo podvesti pod "eksperiment",
novo Tool ostvarenje treba posmatrati isključivo kao delo moderne
muzičke umetnosti. 13 pesama koje se prostiru na celih 78 minuta
predstavljaju vulkansku erupciju preplavljujućeg zvuka. Album otvara
'The Grunge', jedna od najistaknutijih pesama na albumu, u kojoj
se vreli rifovi prepliću sa vokalom koji ledi krv u žilama, stvarajući
tako sonične teksture koje će vas sinusoidalno dizati i spuštati
- sve do ekstaze. Korišćena je hard rock zaostavština Black Sabbath-a
u građenju monumentalnog zvučnog dvorca sa preciznošću vrhunskih
majstora.
Svega
5 pesama sa "Lateralus"-a traju manje od 5 minuta, što
dozvoljava bendu da do krajnosti istraži muzičku formu. To je najočiglednije
u grandioznoj 11-minutnoj 'Reflection' nad kojom se nadkrilio duh
legendarnih Zeppelina. Album je prepun skrivenih muzičkih detalja
i biće potrebno mnogo "kopanja" da ga u potpunosti istražite.
Ništa lakši posao vas ne očekuje u tumačenjem metafizičkih stihova
James Maynard Keenan-a.
Oficijelni
deo albuma zatvara galopirajuća 'Triad' koju sledi bonus 'Faaip
De Oiad' - uvrnuta semplovana paranoja. Sve u svemu, ako "Lateralus"
i nije oksimoron, u najmanju ruku se radi o inteligentnoj metal
ploči, najboljoj koju ste čuli u nekoliko poslednjih godina.
Tool
je stvorio sopstveni muzički žanr i formirao uspešnu karijeru na
sopstvenim parametrima. O uspehu takvog koncepta dovoljno govori
podatak da je na USA listi albuma "Lateralus" pošteno
nadskočio R.E.M, Depeshe Mode, Weezer i Missy Elliot, koji su takođe
izdali albume iste nedelje.
Prošlo
je mnogo vremena od vašeg poslednjeg albuma. Koliko je bilo teško,
ili lako, ponovo uhvatititi ritam komponovanja i snimanja?
Veoma
lako, jer ove pesme su nastajale godinama, bio je to dugotrajan
proces. Imali smo deliće, koje smo spajali, rastavljali i ponovo
aranžirali... Pre oko godinu dana smo krenuli u finalizaciju ideja
i pesme su počele dobijati krajnju formu. Mi obično pred ulazak
u studio završimo sav kreativni posao, ali ovaj put smo bili još
detaljniji. Mislili smo na sve i u studio smo ušli apsolutno spremni;
znali smo šta želimo i to smo dobili.
Pominješ
"proces komponovanja". Zar to onda ne isključuje instinkt
i spontanost, primarne Rock'n'Roll kvalitete?
Ne,
nikako! I dalje ostaje veliki prostor za improvizaciju. Tokom
rada u studiju preslušavamo demo verzije i ispravljamo greške,
dodajemo, menjamo, oplemenjujemo... Planovi su samo okvir koji
ne sputava prostor za manevrisanje i eksperimentisanje.
Ovaj
put pesme su izuzetno dugačke, makar za današnje standarde.
Pesme
su toliko dugačke tako da će lenje osobe imati problem kako da
saslušaju album do kraja. Pravi ljubitelji muzike će ovaj put
zaista imati šta da slušaju i otkrivaju. Mislim da ljudima treba
nešto šta će moći da zagrizu, da urone u nešto drugačije čemu
će moći da se konstantno vraćaju i otkrivaju nove stvari koje
su im prethodni put promakle. Na taj način jedan album može da
postane soundtrack nečijeg života.
| Alternativa
ili "hatecore" |
Reč
"alternativa" je toliko prostituisana poslednjih godina,
da se njom opisivao gotovo svaki pod-žanr koji se nije mogao podvesti
pod mainstream. Međutim, možda baš taj izraz može najbolje opisati
zvuk ovog autentičnog benda iz Los Anđelesa. Tool su pre 10 godina
osnovali mastermind grupe, pevač Maynard James Keenan i gitarista
Adam Jones, sa idejom kreiranja najdivljije eksperimentalne forme
modernog Heavy Metala. Debi EP "Opiate", zatečeni kritičari
u nedostatku boljeg izraza krste kao "hatecore". Nemogućnost
jasnog žanrovskog određenja dovela je do poređenja sa gotovo svakim
bendom koji je u stvaranju pesama uz glasan zvuk koristio i mozak
(od Helmeta do Henry Rollins banda). Međutim, frustrirani kritičari
su se napokon složili, Tool je uspeo da stvori sopstveni muzički
pravac, i kako je neko rekao: "Uspeli su da pomire Ameriku;
na njihove koncerte dolaze dugokosi klinci - metalci i kratko ošišani
klinci - punkeri".
Ono
što je tek u skicama nagovešteno na "Opiate" eksplodiralo
je na debi albumu "Undertow" koji odiše lepljivo teškom
grunge atmosferom i pomerenom lirikom punom besa. Pomenuti Rollins
se pojavljuje u pesmama 'Bottom' i 'Prison Sex', što albumu daje
dodatnu težinu. Iako je album doživeo aklamativna priznanja kritike
i publike, bend se nije "upecao" i pažljivo je pripremao
tokom naredne 3 godine sledeći album "Aenima" kojim je
prosto razbio sve, pa čak i one koji ih nisu prihvatili u startu.
"Aenima", težak po atmosferi i prepun heavy gitara opasno
se približio teritoriji prog-rocka, dokazujući da bend ne želi da
se uklapa u standarde koje diktira današnje muzičko tržište.
"Ne
zanimaju nas nazivi žanrova, već samo muzika. Film Wima Wendersa
"Wings Of Desire" možeš gledati 100 puta i svaki put ćeš
otkriti nešto sasvim novo što nisi ranije primetio, to je cilj kome
stremimo. To je Tool.
Pored
Tool-a, krenuo si na još jednu muzičku ekskurziju sa projektom
"A Perfect Circle".
Svako
iskustvo koje može da proširi vidike je korisno za svakoga, a
pogotovo za muzičara - umetnika. Rad na nečemu drugačijem sa "A
Perfect Circle" je bio pravo uživanje, ali Tool je moja stvar
i moj život.
Umetnost
je najčešće pominjana reč u pokušajima opisivanja vašeg zvuka...
Iskreno
verujem da je naš pristup muzici striktno umetnički. Mislim da
nastavljamo tamo gde su stali progressive rock benovi poput King
Crimson (koji će im biti predgrupa na sledećoj turneji - prim.aut.),
Pink Floyd ili Yes. Trudimo se da muziku oplemenimo srcem i emocionalnim
aspektima intelektualiziranja muzike.
Očekuje
vas nekoliko velikih festivala, mnoštvo koncerata i veliki tiraži
novog albuma, kao i live DVD-ja "Salival" koje je izašao
neposredno pre "Lateralus-a". Uspeh je neporeciv, ali
kako vidiš vašu umetničku budućnost?
Krećemo
u promene; koristićemo sve prednosti nove tehnologije, kombinujući
gitare, kompjutere i Internet. Tačnu sliku još nemamo, mnoge ideje
su trenutno na stolu i mogućnosti umetničkog razvoja su gotovo
neograničene. Želimo sve da istražimo, naučimo, usvojimo...
Gledajući
sa kakvom strašću Maynard izgovara ove reči, mogu da se kladim da
će i naredno Tool ostvarenje biti veliko iznenađenje i pravi užitak
za muzičke sladokusce.
Saša
Stojanović
Copyright
MMI
|