Rock Express Online | Arhiva | Br.27

Intervju: Darko Rundek (ex- Haustor)

Beogradski trijumfi Mr. Haustora

Egzaltirana publika u prepunoj Hali Sportova na Novom Beogradu je od početka do kraja pevala sa Rundekom hitove Haustora koji su obeležili neke sretnije godine, dokazujući da je muzika faktor spajanja od koga bi trebalo krenuti u neminovne kulturne integracije koje nam predstoje

Darko Rundek, frontmen Haustora, nekada jedne od najpopularnijih rock grupa na našim prostorima, krajem decembra održao je spektakularan serijal koncerata u SKC-u i novobeogradskoj Hali sportova. Interesovanje za ulaznice je bilo neverovatno, što je Rundekov kolega "po oružju" Dino Dvornik prokomentarisao slikovitim rečima "da u Zagrebu napuniš halu trebao bi se otelit'." S obzirom da su nastupi bili organizovani u okviru promotivne turneje albuma "U širokom svijetu" Rundek i "His Big Bad Band" su za početak malo umrtvili masu etno-rock "popevkama", ali na sreću ubrzo prelaze na ono glavno, hitove koji su proslavili Haustor, a zbog kojih je većina ljudi i došla. Suze radosnice i "ručice gore" uz numere "Sejmeni", "Ena", "Duhovi", "Bi mogo da mogu", "Moja prva ljubav", "Neobičan dan", "Uzalud pitaš" i naravno nezaobilazni "Šejn", sa Darkovom pohvalom mlađanim kolegama iz Eyesburna i njihovoj uspeloj obradi, a koji iako se u kuloarima pričalo o tome, ipak nisu nastupili kao specijalni gosti na njegovom koncertu.

Rundek je na verovatno najposećenijoj konferenciji za novinare upriličenoj po njegovom dolasku u Beograd, između ostalog izjavio da je "veoma srećan i zahvalan na gostoprimstvu koje mu je ukazano".

"Fasciniran sam apstraktnim zvukom koji nije samo muzički. U Francuskoj, gde živim već desetak godina, radim kao kompozitor i pevač, imam akustični bend, a preveli su mi nekoliko pesama i na francuski jezik. Pariz je prestonica world muzike i ima interesovanja za ovo što ja kreiram, a to nije ni etno ni pop".

Posle velikog uspeha albuma "Haustor", "Treći svijet", "Bolero" i "Tajni grad", Rundek je krajem 1996. godine za nezavisnog izdavača "Jabukaton" objavio solo materijal "Apokalipso", a 23. oktobra prošle godine promovisao novi "U širokom svijetu". Napisao je muziku za pozorišnu predstavu "Aj, Karmela" koju je pretprošle godine u Novom Sadu izveo zagrebački "Rugantino teatar" Ivice Vidovića. Trenutno se zanima muzikom za predstave "The Importance of Being Earnest" i "A Tale of Two Cities".

Pre dve godine ste najavili okupljanje Haustora?

Haustor se nakon rasformiranja 1990. ponovo u svom najjačem sastavu okupio 1996. godine. Svirali smo Srđan Gulić (bubnjevi), Srđan Saher (bas gitara), Zoran Zajec (gitara), Damir Prica (saksofon), Nikola Santro (trombon), Igor Pavlica (truba) i moja malenkost. Nastupili smo sa nekoliko grupa na koncertu "Zagreb gori" na stadionu "Šalata" i taj koncert je snimljen, pa će jednog dana biti objavljen kao live album. Ponovno okupljanje smo okrunili nezaboravnim nastupom u Maloj sportskoj u Zagrebu. Ove godine smo, povodom dvadesete obljetnice benda, mogli uradit' nešto slično, ali se Saheru i Guliću nije dalo jer su bili zaokupljeni Saherovim solo projektom. Činiti nešto slično ionako nije nikad bilo u duhu tog benda. Sa ovom grupom sviram poslednjih pet godina. Polovica njenih članova svirali su u raznim postavama Haustora, dok je Leiner (najavljen, pa otkazan) poznat kao bubnjar Azre, Santro, Pavlica i Jasna Bilušić, zatim Sven Buič desetak godina je svirao sa više značajnih muzičara u Irskoj, Jakša Kriletić je izuzetno nadaren i temperamentan mladi saksofonist, a gitarista Žan Jakopač je harizmatični lik zagrebačke scene (i kreativni vođa benda Šo!Mazgoon, pogledaj REX 23/24 - prim.ur.) . Ovaj bend kompetentno nastavlja tamo gdje je Haustor stao, svirajući i moje pjesme sa dva solo albuma, kao i numere Haustora.

Trudite li se da idete u korak sa novim muzičkim trendovima, poput elektronske muzike?

Ne trudim se. Elektronskom muzikom sam se sa puno radoznalosti i strasti počeo baviti pre 15-ak godina. Dobar dio mojih kompozicija za kazalište, film i radio mogli bi se uvrstit u tu oblast.

Da li je zabluda da rokeri ne mogu da imaju sređen život?

Da, ali ipak pitajte moju ženu i sina.

Da li imate informacija o YU rock sceni, odnosno šta mislite o hrvatskim rokerima?

O YU rocku jedine informacije su mi kompilacija na kojoj se nalazi odlična obrada "Šejna", zatim gledao sam nedavno sjajan koncert Vlade Divljana u Zagrebu, pa nastup Ramba Amadeusa '98. u Skoplju, a njegov rad izuzetno cijenim. Od hrvatske rock scene izdvojio bih nove albume grupa Let 3, Pips, čips i videoklips, nedavno "preminule" Majke, a čini mi se da i Psihomodo Pop ponovo 'leti i batrga se u sjeni bujnog CRO-popa'.

Nada Grujić