|
Rock
Express Online | Arhiva
| Br.26
Ekskluzivni
intervu: Tony Iommi, gitarski heroj i pronalazač Heavy Metala
Od
Sabbatha do večnosti
Ljudi
me pitaju, ako sam već želeo da na solo albumu zvučim drugačije
nego u Black Sabbath, zašto sam onda zvao Ozzy-ja da peva. Pa i
nisam ga zvao, on se sam pozvao!
Black
Sabbath... Jedan od najvećih rock bendova svih vremena. Kreatori
pravca kasnije nazvanog Heavy Metal. Buntovnici već više od 3 decenije.
52-dvogodišnji čovek ispred mene izgleda baš kao rock zvezda. Sav
u crnom, mračan poput noći bez zvezda sa tamno-plavim naočarima.
Veliki krst visi na lancu koji mu dopire skoro do pupka.
Iommi
polako počinje priču o svom novom solo albumu - "Iomm",
koji pored pesama impresionira i listom gostiju koji su učestvovali
u snimanju: Dave Grohl (ex-Nirvana, Foo Fighters), režeći vokal
Pantere Phil Anselmo, Skin iz Skunk Anansie, Billy Corgan iz upravo
raspuštenih Pumpkinsa... Tony je uglavnom bio veran svom matičnom
bendu, ali sada, posle velike re-union turneje Sabbatha, kucnuo
je čas za objavljivanje solo albuma o kome se već duže vreme priča.
Kada
si došao na ideju o snimanju solo albuma?
Pre
re-union turneje sam razmišljao da je krajnje vreme da uradim tako
nešto. Ponovno okupljanje Sabbatha je odložilo snimanje i objavljivanje
do ovih dana. Bilo je mnogo saradnika, a pošto sam čvrsto rešio
da i sam otpevam neke pesme - proces snimanja se logično odužio...
Brzopotezni
Corgan
Da
li si ušao u studio sa kompletno završenim pesmama?
Ne,
imao sam samo ideje. Pesme smo ustvari kreirali u studiju. Zanimljivo
je bilo raditi sa Corganom. Ujutru smo napisali pesmu, popodne je
odsvirali a uveče nasnimili vokale. Bilo je to baš osvežavajuće!
Velika razlika u odnosu na Black Sabbath. Znaš ono, vežbanje, pa
demo, pa probni snimci, pa... na kraju jednu pesmu snimaš mesecima.
Da
li ti je bilo lakše da radiš sa totalno nepoznatim ljudima, ili
se ipak bolje snalaziš sa Ozzy-jem, uprkos vašim čestim nesuglasicama?
Ozzy-ja
znam ceo život i sa njim mi je ipak najlakše da radim. Nisam mislio
da će biti zainteresovan da učestvuje na mom projektu. Ipak, za
vreme američke turneje me je polu-ljutito upitao: "Da li ti
uopšte nameravaš da me zovneš na snimanje?". Bio sam šokiran
i definitivno polaskan. Opet, ima divnih stvari prilikom rada sa
mlađim muzičarima. Npr. Serj (iz benda System Of A Down) i Grohl
imaju takav neviđeni entuzijazam koji je prosto zarazan. To se u
današnje vreme retko viđa.
Najveće
iznenađenje za mene su Henry Rollins i Serj, koji pevaju totalno
drugačije nego na bilo kojoj svojoj ploči. Npr. Serj zvuči baš hard
rokerski, za razliku od svojih albuma na kojima samo vrišti i viče.
Upravo
to sam i želeo, da ne zvuče kao u svojim bendovima, već da isprobaju
neki drugačiji pristup, što se pokazalo kao veoma zanimljiva stvar.
Billy
Idol & Tom Jones ?!
Od
svih slavnih gostiju najviše me je začudilo prisustvo već zaboravljenog
Billy Idola!
To
se desilo slučajno. Snimao je nešto u obližnjem L.A. studiju i došao
da nas poseti. Nisam hteo da na ovom albumu pevaju metalci poput
Rob Halforda, Bruce Dickinsona ili Ian Gillana. Hteo sam ljude iz
drugih muzičkih svetova. Zato se i Billy Idol uklapao u tu priču.
Možda ćete iznenaditi, ali i Tom Jones je bio na mom spisku potencijalnih
gostiju. Međutim, nikako nismo mogli da ugovorimo termine, jer je
bio zauzet snimanjen svog albuma.
Vidi
se da si se trudio da okupiš pevačku elitu, međutim lista gostujućih
muzičara i nije toliko dugačka.
Da,
ali ih ipak ima. Dave Grohl je svirao, pa Bill Ward, moj dugogodišnji
prijatelj iz Sabbatha, Joey Tempesto iz White Zombie, Brian May
takođe. Da ga nisam pozvao, mislim da bi me ubio (smeh). Ljudi me
pitaju, ako sam već želeo da zvučim drugačije nego u Black Sabbath,
zašto sam onda zvao Ozzy-ja da peva. Pa i nisam ga zvao, on se sam
pozvao! (smeh).
Zašto
si baš sad odlučio da izdaš solo album i šta očekuješ od njega?
Da
budem iskren, ponudili su mi 20 miliona dolara i to nisam mogao
da odbijem. Zezam se. Jednostavno mi je tako došlo. Želeo sam da
uradim nešto drugačije nego tokom svih ovih godina sa Sabbathima.
Svi imaju solo albume, a samo ja ne. To nije fer! Zanima me kako
će album proći, ali to nije najvažnije. Najbitnije je da sam ga
konačno objavio. Bilo je divno sarađivati sa svim tim ljudima koji
su se istinski trudili da daju svoj maksimum. Osećam se prepoređenim.
Sve me ovo podseća na '69 kada sam krenuo u odiseju zvanu Black
Sabbath. Osećam ponovo onu snagu, entuzijazam... koje sam izgubio
tokom prošlih godina.
Nestanak
magije
Da
li muzička klima povoljna za album ovog formata?
Da,
muzička scena... Trenutno je u modi mešanje svih muzičkih žanrova,
legure koje ne bi trebalo da postoje, rock i rap, mislim da se stvar
otrgla kontroli. Snimio sam pesmu za Wu Tang Clan, momci su me zamolili
da odsviram jedan rif. Pre je bilo nezamislivo da gostuješ na pločama
muzičara iz različitih, pa i suprotstavljenih žanrova. Povezivanje
žanrova nije loža stvar, ali kad se radi iskreno, iz srca, a ne
samo radi zgrtanja para, što je uglavnom danas slučaj. Danas imaš
Britney Spears. Eksploatisaće je do krajnjih granica, a onda će
je šutnuti i dovesti neku mlađu devojku od koje će ponovo napraviti
zvezdu. Nema više bendova kao Led Zeppelin, Deep Purple, Black Sabbath,
Who, Moody Blues, Rolling Stoness... Vidiš li nekog za koga možeš
biti siguran da će trajati narednih 10 godina?
|
Sranje
u liftu
Bili
smo u nekom stvarno luksuznom hotelu, ne sećam se više gde.
Vozili smo se velikim liftom koji je sav bio tapaciran somotom,
što je Ozzy-ju dalo ideju da se posere na tepih lifta. Zakočili
smo lift, on je skinuo pantalone, čičnuo i počeo da stenje.
Međutim, lift je iznenada krenuo i za par sekundi su se otvorila
vrata - bili smo u prizemlju hotela! Zamislite lica svih onih
finih ljudi u večernjim odelima! A Ozzy, on se samo cerio
dok je gomilica pod njim postajala sve veća!

Bubnjar
u plamenu
Moj
omiljeni lik za zezanje je Bill Ward, naš bubnjar i inače
najveća dobrica u bendu. Šta mu sve nisam radio! Jednom sam
ga bukvalno upalio, Bog neka mi oprosti. Snimali smo "Heaven
and Hell" kada sam mu iz čista mira rekao: "Bill,
jel mogu da te potpalim!" Navikavši na moja zazanja odgovorio
je "Nemoj sada, malo kasnije." Zasijale su mi oči
i rekoh samo - OK. Sat vremena kasnije, prilikom kretanja
kući, Bill me je pitao: "Čime si to hteo da me zapališ",
verovatno misleći da sam želeo da mu odsviram neki vruć solo.
"Ovim", uzviknuo sam i iza leđa izvukao prethodno
pripremljenu bocu benzina koju sam odmah zatim prosuo po mom
drugaru i kresnuo upaljač. Wow! Planuo je kao palidrvce i
počeo da skakuće po studiju kao hodajuća Božićna jelka. Odeća
je počela da mu gori, a najlonske čarape su se istopile i
zapekle mu se u meso. Vrištao je da mu pomognem, ali nisam
mogao jer sam se tresao od smeha. Kad smo ga ugasili, videli
smo da je vrag odneo šalu i odvezli smo ga u bolnicu gde su
ustanovili da ima opekotine trećeg stepena. Sutradan me je
pozvala njegova majka i rekla: "Šta si to uradio mom
Billu, moraće da mu odseku nogu!". Naravno, preterivala
je i Bill je ubrzo bio ponovo "u sedlu". Ovakva
zezanja su bila uobičajna u Sabbathima, a uglavnom je Bill
Ward izvlačio najdeblji kraj.
|
Sve je to verovatno posledica ekspanzije medija koji stalno traže
nova lica. Mistika rock'n'rolla je nestala. Pre par dekada Sabbath
su davali 2-3 intervua godišnje. Što je stvaralo prostor za tračeve
i legende koje su stvarale famu koja je magnetski privlačila fanove.
Danas su sve informacije dostupne jednim klikom kompjuterskog miša...
Uništena
je privatnost, što se odražava i na kreativni proces. Uradio sam
nekoliko pesama sa Glen Hughes-om u mom kućnom studiju i već za
par dana to se pojavilo na Internetu! Gubi se osnovni razlog postojanja
benda, a to su živi nastupi. Ja i dalje uživam u svirkama. Jedva
sam čekao da krenem na turneju sa Sabbathima, pogotovo što ovaj
put nismo bili okruženi alkoholom, drogama i ko-zna-čime-sve-ne.
Mogli smo da se usredsredimo samo na muziku.
Pričalo
se da Black Sabbath snima novi album, ali da si ti naredio "prestanak
paljbe".
Da,
krenuli smo u miksovanje live albuma sa re-union turneje, kada je
neko došao sa idejom - zašto ne biste dodali i nekoliko novih studijskih
snimaka? Ozzy i ja smo napisali par numera koje su nam se svidele,
ali neki ljudi do čijih mišljenja mi je stalo su mi rekli da pesme
nisu sasvim OK i da ne treba da ih stavljamo na album. Zato smo
i obustavili posao. Album ćemo snimiti kad stvarno budemo imali
vremena. Ne volim kad me požuruju, ali se iskreno nadam da ćemo
ga završiti u neko skorije vreme.
Da
li ti prija kad mladi bendovi izjavljuju da ste im vi glavni muzički
uzori?
Oh,
kako da ne, pogotovo što se veoma dobro sećam naših početaka kada
smo se bukvalno borili za goli opstanak. Prošli smo kroz mnoge teške
periode pre nego što smo dobili umetničku i materijalnu satisfakciju.
Danas mnogi govore kako smo uticali na njihov muzički razvoj, što
se i čuje u njihovim pesmama. Slagao bih kad bi rekao bilo šta drugo
sem da mi to veoma prija. Počastvovan sam...
Šta
bi bilo da je bilo
Pre
Black Sabbath imao si jazz-rock orjentisani bend Earth. Zar ti nije
padalo na pamet da tu stranu svoje ličnosti prikažeš na albumu "Iomm"?
Nekoliko
pesama sam i napisao sa tim jazz filingom, ali u studiju smo ih
nekako prepravili na rokačine. Mislim da svet još uvek nije spreman
za tako nešto. Ipak, nadam se da ću napraviti pravi jazz album.
Jednog dana...
Jedna
od najzanimljivijih stvari u tvojoj karijeri je to što si, istina
veoma kratko, bio član Jethro Tull.
Yeah.
To je bila najčudnija stvar tokom svih ovih godina. Zamisli da sam
ostao u Tull! Koliko bi mi život bio drugačiji!
Zamisli
koliko tek naš! Svet bez Heavy Metala, bez Marilyn Mansona sa kojim
si bio na zajedničkoj turneji. Kad smo već stigli do neizbešnog
Mansona, reci mi šta misliš o njemu?
Stvarno
ne znam, jer nikad nismo imali vremena da sednemo i popričamo. Sretali
smo se u prolazu, znaš ono: zdravo - zdravo. Međutim Ozzy ga je
bolje upoznao i tvrdi da je momak sasvim OK. Eto neka to bude i
moj odgovor.
Saša
Stojanović
Copyright
MM
|