Rock Express Online | Arhiva | Br.23/24

Sarajevska rock scena

Intervju: Almas Smajović, lider grupe "Erogene zone"
ŠUTI SEKO, ŠUTI!

"Nećeš nikada vidjeti nekog političara na rock koncertu kako vrcka ili maše nekim svojim sakoom u ritmu. Šta ćeš boljeg dokaza da je rock najpozitivnija stvar na ovim prostorima. Makar u posljednjih 10 godina..."

Erogene Zone su nastale 1992, šta se u međuvremenu dešavalo sa bendom?

Okupili smo se te '92 godine, '93 smo bili kao neki tezga bend, skupljali smo ljude čisto da zaboravimo na sve što se dešavalo ovdje, da bi tek '94 napravili nešto značajnije. To je bio, neki naš prvi pionirski projekat, kaseta "Šuti, seko, šuti".Taj album nikad nije štampan u velikom tiražu jer to nije imalo smisla, sniman je u jako lošim uslovima, a to se nije imalo kome ni prodavati tada. Mi smo to čisto napravili zbog nas, radio-stanica i neke naše raje. Posle smo snimili "Robiju", koji je u stvari naš prvi projekat, sa 12 pjesama i "XXl". Bend se malo mijenjao, ali smo Muki (solo gitara), Ame (ritam gitara) i ja (pjevač i bas) uglavnom ostajali. Pored te dvije ploče uradili smo 6-7 singlova i otprilike isto toliko spotova.

U Firenci ste nastupili na "European Rock Contest" festivalu...

Da, povodom toga je izašao kompilacijski disk na kojem se našla i naša pjesma "Sam", nakon toga smo svirali u Skandiciju, Bologni, Bolzanu i na Arezzo Wawe festivalu. Osim Italije svirali smo u Njemačkoj u Fridrihhafenu na jednom festivalu u organizaciji Kulturufer-a. Bili smo u Rijeci na "Summer Open Air" Festivalu. Na svim tim koncertima nismo svirali za neku našu dijasporu po našim klubovima, već smo svirali Italijanima i Nijemcima, zajedno sa stranim grupama.

Možeš li napraviti neko poređenje između ta tri albuma?

Mislim da se prvi album ne može porediti ni sa jednim drugim, jer je rađen u kritičnim uslovima, u nekom kućnom studiju. Naš prvi pravi materijal "Robija" se dosta razlikuje od "XXL"-a. Prošlo je vremena, slušali smo neku drugu muziku, imali smo druge uticaje, malo smo se mi promijenili, a i trend u svijetu se uopšte promijenio. Defenitivno je ostao taj neki bazični rock, zbog toga što mi sviramo sa dvije gitare, basom i bubnjevima. Ne možeš ti tu sad nešto inovirati, ali mi smo to opet pokušali. Tu ima malo elektronike i nekog modernijeg sounda koji se kod nas, bar u BiH, nije čuo. Donijeli smo nešto novo. Ne u svijetu, ali kod nas da.

Znači pratite trendove.

U svakom slučaju, htio ne htio, muziku slušam konstantno. I to skoro sve, podsvjesno ti se neke stvari dopadnu, a neke ne. To onda na ploči izraziš, to nije skidanje nekih pjesama, nego pristup samom radu.

Pjesma "Menso" sa prošlog albuma je izbila u prvi plan i malo zasjenila ostale....

Menso je naš najveći hit, to je definitivno. Međutim, kada sviramo na koncertima, publika zna i odlično prihvaća i ostale stvari. Tu stvar su ljudi najviše prihvatili vjerovatno zbog samog teksta, koji je nekako prilagođen našoj raji ovdje. Mislim da je i pjesma "Kao" odlično prošla, kao i "Robija", "Hani Hi", "Sam"...

Moj lični favorit sa zadnjeg albuma je pjesma "Hladno je".

I moj isto. Mislim da je ta pjesma za neki uži krug ljudi. Treba je puno puta čuti da bi se nekome dopala, nije na prvu. Kada je sviramo na koncertima reakcije su O.K.

Oba albuma ste snimili za "Kapa music". Kakva je saradnja sa njima?

S obzirom na opštu situaciju, saradnja je odlična. Ne mogu se požaliti, a ni biti specijano zadovoljan. Mislim da je čovjek iz "Kapa music" jedan od najboljih što se posla tiče kod nas, i zbog toga smo mi tu. Inače, s njima imamo ugovor još za jednu ploču.

Svirali ste na koncertu "Rock'n'Roll bez granica" u Sarajevu, kako si ti vidio taj koncert?

Da, bili smo u rock-paket programu zajedno sa Van Gogh-om, Pips Chips and Video Clips i Zaklonišćem Prepeva iz Slovenije. Mislim da je bilo odlično, sala je bila krcata, atmosfera je bila mrak, što je najbitnije. Mi smo i ranije svirali sa bendovima iz ex-Yu republika. Imali smo malu turneju sa Psihomodo Pop, svirali smo par puta u Skenderiji sa Atomskim Skloništem, Psihomodo Pop i Pipsima, svirali smo u Rijeci sa Majkama, tako da mi to nije strano, i mislim da je dobra stvar da se to malo otvori. Do sada je bilo da uglavnom ljudi iz Hrvatske i Srbije dolaze u BiH, ali se situacija polako mijenja. U zadnje vrijeme vidim da je i Bosni lakši pristup u Srbiji, da mogu otići u Zagreb... Mi nemamo ništa protiv toga da dolaze, muzika je nešto što nema granica. Nećeš nikada vidjeti nekog političara na rock koncertu kako vrcka ili maše nekim svojim sakoom...

Imate li neke kontakte sa ljudima u YU?

Bili smo u Novom Sadu, čuli su neke naše stvari. Vidjeli smo u Čačku našu ploču da se prodaje, a izgleda da se čujemo i po Crnoj Gori. To su jedine stvari koje znam, nismo imali neki konkretni kontakt, ali ne vidim razlog zašto ne bi. Kad bi imali mogućnost svirali bi bilo gdje.

Bilježite sve veće uspjehe?

Mi smo jedan od rijetkih bendova koji rade u kontinuitetu, izdaje ploče, snima video i svira. Mislim da je to glavni razlog zbog čega smo ostali, malo isplivali i zbog čega idemo dalje. Radimo to što volimo, i mislim da to dobro radimo. Ima puno nekih bendova koji snime jednu stvar, jedan spot i tu se priča završi.

Branislav Elez