|
Rock
Express Online | Arhiva
| Br.19
Intervju:
Zvonko Đukić - Đule
Van
Gogh
Spoj suptilnosti i perverzije
Volim
da pogledam gotivan pornić, ali gde ćeš većeg pornića od života
u ovoj zemlji?! Ovo je najveći pornić ikad viđen!
Većinu
nas je pozitivno iznenadio spot i pesma "Puls", sa aktuelnog
studijskog albuma Van Gogh-a - "Opasan ples". U septembru
ova trojka pustiće u etar spotove za pesme "Opasan ples"
i "Da li zna". Lider benda Zvonko Đukić - Đule tvrdi da
će u septembru, ako bude struje, krenuti i koncertna promocija "Opasnog
plesa". Turneja će kulminirati beogradskim koncertom u decembru
(možda u hali "Pionir"), koji će biti sniman i ovekovečen
kao live CD "No comment 2".
Kako
je "Van Gogh" u izboru Rock Express-a poneo titulu "Najbolji
rock band 90-ih", a i naš čitateljka se u prošlom broju interesovao
oko sastava nove postave, pozvali smo Đuleta na informativni razgovor,
kome se on ljubazno odazvao. Bila je ovo sjajna prilika da jednom
zauvek raščistimo da li je Đule zaista živeo sa Pueblo Indijancima
i doživeo prosvetljenje, da li je istina da ima najveću kolekciju
pornića, da li bi se slikao go za "Playgirl"...
Opasan
vam ovaj "Opasan ples"?
Opasan
je, čak su se i pesme složile same po sebi. Odvojila se opasna strana
od muško - ženskog plesa. Ovo je ustvari ljubavna ploča, koliko
god zvučala britko i oštro. "Opasan ples" je otrovni poklon
lošim ljudima. Kritikuje um zlih i motiviše zaljubljene.
Otkud
"Osibisa" u priči i gde su ta Zelenortska ostrva?
Prva
ploča koju sam kupio kao tinejdžer bila je "Osibisa".
Refren pesme "Sunshine day" umiksovao sam u našu "Pleme"
jer sam na taj način hteo da izrazim svoje poštovanje prema njima.
Gomila klinaca danas ne zna za "Osibisu" a bilo bi super
da je čuju. Meni je slatko da spajam te refrene i moju muziku. Kao
što sam u "Klatno" ubacio "While my guitar gently
weeps". Kad pominješ Zelenortska ostrva, pričaš o pesmi "Zauvek"
koja je inspirisana jednom tradicionalnom numerom sa tih ostrva.
Nemam pojma gde su tačno geografski. Za mene su tu, pored.
Kako
komentarišeš titulu naj rock benda u poslednjih 10 godina?
Bolje
da pitaš te ljude što su glasali. Sigurno da mi je drago jer smo
progresivnim radom zaslužili ovi titulu. Sada koračamo sigurnijim
koracima, jasniji smo u izrazu. "Van Gogh" je u vreme
kada smo snimili prvu ploču govorio jezikom nerazumljivim za šire
narodne mase. Našu muziku je slušao uzak krug ljudi i bili smo kultni
bend. Vremenom smo se navodno odvojili od kultne titule i postali
smo kultni - mejnstrim band. Tada je počeo da nas voli veći broj
ljudi. Ova titula je dokaz da idemo sigurnim koracima u pravom smeru.
Naš
čitateljka Marina iz Novog Sada pitala je zašto je basista Aca Barać
otišao iz benda?
Aca
je sa nama bio u grupi sedam godina. Svi ljudi koji su non stop
zajedno u akciji, na putovanjima, koncertima, hotelu, studiju, na
kraju se zamore. Tako smo se zamorili Aca, Srba i ja. Pa, i čelična
šipka ako je udaraš čekićem danima po istom mestu, mora da pukne
na kraju. Razišli smo se u krajnje prijateljskim i maksimalno dobrim
odnosima. Nismo se stilski razišli, kako to obično biva među članovima
benda. Jednostavno, došlo je do brejka. Srba i ja smo onom izvornom
snagom sa kojom smo 1986. godine u osnovnoj postavi uleteli u Rock'n'Roll,
nastavili dalje i iz te naše želje izrodio se "Opasan ples".
Aca će uvek biti naš prijatelj, brat i čovek sa kojim smo proveli
dosta godina ovog života. Na Acino mesto došao je čovek koji odlično
svira bas. Zove se Geri i vrlo je gotivan tip. Doneo nam je neku
svežinu, što nam je verovatno trebalo. Sa novim čovekom, i stare
pesme dobijaju novi oblik.
Činjenica
je da se "Van Gogh" posle izlaska albuma "Strast"
u svakom smislu promenio na bolje. Šta je trač a šta istina u priči
da je za ovu kvalitetnu promenu zaslužno to što si pre izlaska ploče
"Strast" živeo neko vreme sa Pueblo Indijancima i doživeo
prosvetljenje?
Istina
je da sam u jednom trenutku promenio sredinu i otišao u Njujork.
Tamo sam upoznao nove ljude. Bilo je tu i Indijanaca i Peruanaca
i Meksikanaca i Amerikanaca i svakakvih pozitivnih ljudi oko mene.
Verovatno su nesvesno uticali na mene da se otvorim
i počnem da komuniciram sa ljudima na jednostavniji i pozitivniji
način nego do tada. Druženje sa tim ljudima ulilo mi je i dozu opreznosti
i vrstu upozorenja. U smislu da možeš da se otvoriš prema drugima,
ali oprezno. Nisam bio svestan da sam tad sazreo. Zrelost je uticala
da naše pesme i ploče u kasnijem periodu dobiju jasniji stav. To
je prava istina, a ne da sam živeo u nekom rezervatu, pušio lule
mira i doživeo katarzu.
Priča
se po gradu...
Ajd'
baš me zanima šta se priča!
...
da imaš najveću kolekciju pornića?
(Pauza)
Pa, voleo bih da imam, pravo da ti kažem. Eto vidiš sad si me zatekla.
Što da ne, to je isto jedna vrsta, znaš, seksa. Kao uspavana podsvet.
Naravno da nemam kolekciju, mada bih voleo. Volim da pogledam svaki
gotivni pornić. Ali, gde ćeš većeg pornića od života u ovoj zemlji?
Ovo je najveći pornić ikada viđen!
Slažeš
li se da smo epski narod i da vrlo obraćamo pažnju na tekstove pesama?
Vidiš
li koja je glavna tema na svim televizijama i u svim novinama? Moda,
modne revije, modni trendovi, modeli koje ne može priuštiti ni 0,01
% stanovništva u ovoj zemlji. Gledam devojčice od 15 godina po gradu,
koje hodaju u onim štulama od 25 cm na nogama, kojih se grozim,
isfarbane, nafrakane kao Vinetu Indijanac, kako žive svoju mladost.
Takva omladina sigurno ne sluša naše tekstove. Proživeće svoj život
u hodu i neće ga ni osetiti. Kad smo već kod tekstova, uzmi "Bijelo
Dugme" za primer. Niko nikada nije učio nijedan tekst "Dugmeta"
a sada bilo koga da zaustaviš na ulici, svako zna i strofu, i refren,
i zarez. Slično je i sa nama, dosta ljudi je počelo da obraća pažnju
na to o čemu pevamo. Stojim iza svega što sam napisao. Ne mogu da
ti u ovom trenutku kažem koja mi je pesma najdraža, jer mislim da
napišem još puno pesama. Verovatno ću za 15 godina, kada prestanem
da se bavim ovim poslom i u nekim drugim životnim okolnostima, moći
da prepoznam koja mi je "Van Gogh" pesma omiljena.
Da
li je "Van Gog" izabrani bend?
Ne
znam za koga. Da li nas je Bog izabrao ili nas je đavo pozvao? Ne
znam, malo mi je to mistično. Ne znam jesmo li izabrani ili ne,
ali to smo što jesmo, i tu smo gde jesmo. Postoji onaj naš stih
"Sve što poželiš pažljivo biraj, to se može i dogoditi".
Muzika "Van Gogh" raste, sazreva i živi. A da li je to
komercijalno, jesmo li kult ili underground, nije važno. Nikada
nisam voleo te podele i ne razumem se u njih.
Ko
su ti omiljeni gitaristi?
Kezaja
Džons. Strašan gitarista. Uvek sam voleo i odlepljivao na Endy Samersa
iz "Police".
A
ništa Klepton?
Klepton
je neprevaziđen.
Da
li bi se slikao kao od majke rođen, za pristojan honorar, za "Playgirl"
na primer?
Pazi,
da ti kažem. S obzirom da je ovaj posao kojim se bavim "javni",
slikao bih se i bez para. Čemu taj neki konzervatizam? Ja nisam
konzervativan tip. U našoj muzici ima koliko suptilnosti, toliko
i perverzije. Koliko mira, toliko i besa. Šta bih mogao da sakrijem?
Ustvari vidimo se na koncertu gde ćemo "sve" da pokažemo.
Vesna
B.
|