|
Rock
Express Online | Arhiva
| Br.11
Šta
drugi misle o Balaševiću
i šta Balašević misli o drugima
Genije
ili pajac?
Ono
šta je Lepa Brena 80-ih bila za vozače kamiona, supruge vojnih lica
i milionsku masu odgajanu na Čkaljinom humoru, Balašević je bio
za generaciju "šezdesetosmaških" nekonformista, neudate intelektualne
gabore i gimnazijalke sa naklonošću ka Jesenjinu.
"Feral
Tribune"
Enigma
Balašević traje već 20 godina. Jedni ga hvale, drugi žale, a treći
kažu da je bio kvaran k'o šupalj zub. Uprkos tome što ga novinari,
fotoreporteri, voditelji i drugi ljudi iz muzičkog sveta ne vole,
a kolege malo-je-reći-ne-podnose, Đoletova popularnost ne opada.
Kasete i diskovi se i dalje odlično prodaju po celoj ex-YU teritoriji,
a pred Novu Godinu redovi ispred S(tr)ava Centra podsećaju na one
iz vremena Jezde i Dafine. Pošto se ocene ovdašnje javnosti o njegovom
liku i delu kreću u preširokom dijapazonu, od idolopoklonstva do
apsolutne negacije bilo kakvog muzičkog kvaliteta uz sablažnjavanje
njegovim političkim stavovima, odlučili smo da vas informišemo o
tome šta drugi misle o Balaševiću i šta Balašević misli o drugima.
Pre
par meseci nezavisne hrvatske novine "Feral Tribune" objavile su
članak "E moj druže novosadski" u kome na zanimljiv način iznose
hrvatsko viđenje "fenomena" Balaš-ević. Sa navedenim stavovima se
možete/ne morate složiti, ali ne zaboravite da se situacija često
mnogo bolje opservira sa istorijske ili (u ovom slučaju) geografske
distance.
Draškanje
balkanoidnih emocija
...Balašević
je u nekadašnjoj državi bio turbo uspešna zvezda. "Tajna" njegovog
estradnog uspeha slična je formuli po kojoj je Lepa Brena napravila
najprofitabilnije estradno preduzeće: Draškanje balkanoidnih emocija.
Konačno ono šta je Brena 80-ih bila za vozače kamiona, supruge vojnih
lica i milionsku masu odgajanu na Čkaljinom humoru i "Nedeljnom
Popodnevu" iz Bgd studija, Balašević je bio za generaciju "šezdesetosmaških"
nekonformista, neudate intelektualne gabore, gimnazijalke sa naklonošću
ka Jesenjinu i tinejdžersku publiku u tranziciji od narodnjaka/šlagera
prema Bregoviću i Dediću.
Uvek
na ivici, nikad u marici
...Đole
je bio najžilavija metafora YU estrade. Njena esencija. Obrazac
Đoletovog putujućeg cirkusa bio je miks koncerta, poetskih čavrljanja
i dramaturgije "Vesele večeri" (red pesme, red humora), sve pod
parolom "Uvek na ivici, nikad u marici".
...A
onda je došao vojvođanski "anšlus" i rat. Estradni radnik Balašević
postaje jezičavi Đorđe, koji je kako bi se to pesnički reklo, konačno
vlastita muda počeo prodavati pod - muda!
...Đoletov
serijal koncerata u Sava Centru (pod parolom "Ja ratujem sam") dugo
je bio pravi opozicioni hepening. Svojevremeno je Balašević pevao
Titu, uredno pratio plenume i sednice, uglazbio duh političkih škola
od Fažane do Kumrovca, drsko se zajebavao na račun Štrumfova sa
Kosova, no 90-ih je zaplovio u kontra struje.
*********
A
sad malo Đole
Đoletovi
koncerti se stvarno odvijaju po sistemu "red muzike, red priče".
U tim monolozima Đorđe redovno daje svoje viđe-nje "problema". Evo
šta je rekao beogradskoj publici u Sava Centru na svom 89. koncertu
početkom ove godine (sledi originalna transkripcija bez ikakvih
izmena i komentara).
O
nostalgiji
"Ja
mogu da kažem večeras da mi nedostaju Zagreb, Virovitica. Imam s'
vremena na vreme "Osijekonostalgiju" i "auto-putonostalgiju". Priznajem
da mi nedostaju mnogi ljudi tamo i mnogi krajevi, i ja ću otići
po svoju zemlju kad-tad".
O
kolegama generalno
"Veliki
će praviti velike koncerte u Ljubljani, Staroj Pazovi, Adi, Beogradu.
Mali će praviti male koncerte ili ih otkazivati pa smišljati kojekakve
izgovore. Srednji će tezgariti po diskotekama i baštama, biti glavni
zgodici na tomboli zajedno sa prasetom. Tol'ko o kolegama".
O
Čoli
"Slušam
sad ovaj Čolin album "Kad bi moja bi". Ima jedna romansa koju su
pevali Zvonko Bo i Janika Ba:
"Kad
bi moja bi...,
Nebi ti na li...
Počivala tu..."
Tu
je sad etno u varijanti. Ne palim se ja na etno, ja sam iz finog
kraja. Kod mene su etno instrumenti violina, klavir i harmonika.
Možda bi bilo zgodno da ja sad uzmem šuplju kost... Neee, ali stvarno
Čoli želim mnogo sreće".
O
Oliveru
"Jednom
odem na 17. Opatijski festival. Poslali me iz radio Novog Sada.
Baš je bilo Bratstvo-Jedinstvo. 'Tito-partija-cirkus-adrija'. Svi
smo mi pevali kao nešto veselo. Tamo sve pingvini. Bela košulja,
crna odela, samo se gegaju po sceni. Ja sam doneo košulju i somočanke
pantalone. Posle pisalo u tisku: 'Škandal, traperice u Kristalnoj
dvorani...'.
Tad
sam prvi put video Olivera. Imao je OVOLIKU leptir mašnu. To se
otimalo, jebo te, sa dve sajle je bila fiksirana da ne odleti. Još,
Bož' me oprosti, sa onim naočarima - ko vilin konjic. "Blago tebi,
ti možeš tako nastupat' - ja ne!" Uf, kao on NE. Sad sam ga gledao
skoro, probušio uvo, nosi rep. Jebem mu mater, nekako je najvažnije
u životu poblesaviti u pravom trenutku".
O
Arsenu
"Pazi
Arsen. Stari dobri Arsen, svaki čas me nešto pljucka po novinama.
I on sad ima jubilej. Slavi 20 godina od kad je napisao dobru pesmu.
Arsen je sad stvarno Dedić. Sad ima 60 i neku. Te priče 'Ja sam
Srbin u Zagrebu!', probaj Arsene da jedan dan budeš Srbin u Beogradu,
da vidiš šta je pravi seks".
O
medijima
"Jeste
videli ove naše koncerte? K'o hrišćani u katakombama. Nigde glasa
u novinama. Ko da nema. Pitaju me. 'Ti ove godine ne radiš u SC?'
- Radim. 'Nema te u novinama' - Nema. Šefa sam mnogo spominjao prošle
godine. Da umrem ne bi smeli čitulju da mi objave u nivinama...
Šalju mi klince novinare. Pravi novinari i ne dolaze, oni ne pišu
o tome. Njima služim kao crvena olovka, da se podvuku malo: "Prisistvujući
Balaševićevom koncertu, setio sam se kako sam ja...".
Urednici
vrlo nevaspitano šalju klince, pripravnike, koji bi trebalo da pišu
o svojim parnjacima - poštenije bi bilo. Ti klinci mi postavljaju
pitanja: 'Koji auto vozite?' - Svoj. 'Kol'ko ide?' - Sine, da ti
meni daš leksikon da se ja tebi lepo upišem. Tako se jedan dečkić
nadurio i napisao: 'Balašević piše samo pesme o svadbama, kome to
treba?' Tvom ocu i majci definitivno ne, jer si se iz te svadbe
ti ispilio."
Nešto
za kraj
Šta da vam kažem? Nešto ohrabrujuće? Postoji jedna izreka: 'Ako
ih ne možeš pobediti - pridruži im se!'. Znači ona otpada. Da nađem
neku drugu? Ne možemo ih mi pobediti. Idioti su jedna brojna grupacija
i njih će uvek biti više nego nas. Biti manjina nekad nije najpametnije,
al' je to mnogo bolje nego biti većina, ako je većina ovakva kakva
je. Ne dajte se primitivcima. Ova bajka će se završiti. Pretvorićemo
se u bundeve, u miševe, u konje... A miševi smo već i ovako.
priredio
Branko Rogošić
|